<	lipanj, 2009
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Lipanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (5)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (12)
Rujan 2007 (17)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off design by Bahata =)

Pjesme,misli,razmišljanja....
Putopisi bez putovanja..
Razmišljanje bez tijela
Čitanje bez pameti.

Pozdravljam tebe čitaoče i želim ti svako dobro.
Ostani,ako želiš...
Ak ne idi i svako ti dobro.

Samo nemoj previše čitati ove postove
Jer oni su plod jednog uma koji
drugačije vidi stvari,nekada na krivi način,nekada na pravi.

Zato pročitaj i idi dalje =)

About?

_Odabrani_
NightAngel
Bloddy Angel
Endless cry
One love
My dreams
Promatram,razmišljam
Gothic Puppet
____

__Na blogu bješe__

____

One more magic potion


Once when we were returning from a battle,
and we got lost in a gloomy forest.
In the middle of the woods we saw an old house,
with tired minds we knocked the door very loudly.
Old woman opened the wooden door, she asked us to come in with kind words.
From her pot arose a scent so weird.
Stunning and bitter but very summoning.

Bring me a magic potion; it will heal my achin wounds.
A taste so bitter that makes my bleeding soul feel so good.
It will make us sing and dance in our endless feast.
Or it might even unleash the beast in me!

She filled our pints with the devils beverage.
And served another round with a hideous grim.


The world was spinning in a new light I saw,
everything and everyone was singing this song!

With nature, trolls and spirits of the forest.
We are on; let our singing rise up into the stars.
The Witch's magic drum was still beating hard.
When a goblin broughtme a new pint and together we roared!

Drink and dance!
People of the forest sing with us!
Who wants to brawl with me?
Who can shape a kantele from a pike's jaw?
Like the great One once did!

Close your eyes.
Calm your mind and drift away from the pain.
Beyond dreams.
Into the depths of the cauldron.

Like a rain it falls.
And mirrors natures healing powers.
Surrender this time.
And relife you shall find.

Catcher of souls.
Hunter of spirits.
Grant us a drop from the life's elixir.
I want to drawn all my misery.
Into the green trolls blood.
And brown swamp drink.
Fight against diminishing time.
Burden of a solitary warrior's life.
So catcher of souls.
Hunter of spirits.
Grant us the final drop from the life's elixir.

Bring me a magic potion; it will heal my achin wounds.
A taste so bitter that makes my bleeding soul feel so good.
It will make us sing and dance in our endless feast.
Or it might even unleash the beast in me!




Principles Of Lust
by Enigma

Procedamus in pace
In nomine christi, amen...



Cum angelis et pueris, fideles inveniamur
Attollite portas, principes, vestras
Et elevamini, portae aeternales
Et introibit rex gloriae
Quis est iste rex glorie?



Sade, dit moi...
Sade, donne moi...



Procedamus in pace
In nomine christi, amen...



Sade dit moi qu'est ce que tu vas chercher?
La bien par le mal?
La vertu par le vice?
Sade dit moi pourquoi l'evangile du mal?
Si tu es contre dieu, tu es contre l'homme.
Sade es-tu diabolique ou divin?




Sade, dit moi...
Hosanna...
Sade, donne moi...
Hosanna...



In nomine christi, amen...
Part B(Find Love)
The Principles of Lust... are easy to understand

Do what you feel... feel until the end
The Principles of Lust... are burnt in your mind
Do what you want... do it until you find love



Part C(Sadness-Reprise)



Sade, dit moi...
Hosanna...
Sade, donne moi...
Hosanna...



The Lady of Shalott - Elaine of Astolat
Part I.

On either side the river lie
Long fields of barley and of rye,
That clothe the wold and meet the sky;
And thro' the field the road runs by
To many-tower'd Camelot;
And up and down the people go,
Gazing where the lilies blow
Round an island there below,
The island of Shalott.

Willows whiten, aspens quiver,
Little breezes dusk and shiver
Thro' the wave that runs for ever
By the island in the river
Flowing down to Camelot.
Four gray walls, and four gray towers,
Overlook a space of flowers,
And the silent isle imbowers
The Lady of Shalott.

By the margin, willow-veil'd
Slide the heavy barges trail'd
By slow horses; and unhail'd
The shallop flitteth silken-sail'd
Skimming down to Camelot:
But who hath seen her wave her hand?
Or at the casement seen her stand?
Or is she known in all the land,
The Lady of Shalott?

Only reapers, reaping early
In among the bearded barley,
Hear a song that echoes cheerly
From the river winding clearly,
Down to tower'd Camelot:
And by the moon the reaper weary,
Piling sheaves in uplands airy,
Listening, whispers "'Tis the fairy
Lady of Shalott."


Part II.

There she weaves by night and day
A magic web with colours gay.
She has heard a whisper say,
A curse is on her if she stay
To look down to Camelot.
She knows not what the curse may be,
And so she weaveth steadily,
And little other care hath she,
The Lady of Shalott.

And moving thro' a mirror clear
That hangs before her all the year,
Shadows of the world appear.
There she sees the highway near
Winding down to Camelot:
There the river eddy whirls,
And there the surly village-churls,
And the red cloaks of market girls,
Pass onward from Shalott.

Sometimes a troop of damsels glad,
An abbot on an ambling pad,
Sometimes a curly shepherd-lad,
Or long-hair'd page in crimson clad,
Goes by to tower'd Camelot;
And sometimes thro' the mirror blue
The knights come riding two and two:
She hath no loyal knight and true,
The Lady of Shalott.

But in her web she still delights
To weave the mirror's magic sights,
For often thro' the silent nights
A funeral, with plumes and lights
And music, went to Camelot:
Or when the moon was overhead,
Came two young lovers lately wed;
"I am half-sick of shadows," said
The Lady of Shalott.

Part III.

A bow-shot from her bower-eaves,
He rode between the barley-sheaves,
The sun came dazzling thro' the leaves,
And flamed upon the brazen greaves
Of bold Sir Lancelot.
A redcross knight for ever kneel'd
To a lady in his shield,
That sparkled on the yellow field,
Beside remote Shalott.

The gemmy bridle glitter'd free,
Like to some branch of stars we see
Hung in the golden Galaxy.
The bridle-bells rang merrily
As he rode down to Camelot:
And from his blazon'd baldric slung
A mighty silver bugle hung,
And as he rode his armour rung,
Beside remote Shalott.

All in the blue unclouded weather
Thick-jewell'd shone the saddle-leather,
The helmet and the helmet-feather
Burn'd like one burning flame together,
As he rode down to Camelot.
As often thro' the purple night,
Below the starry clusters bright,
Some bearded meteor, trailing light,
Moves over still Shalott.

His broad clear brow in sunlight glow'd;
On burnish'd hooves his war-horse trode;
From underneath his helmet flow'd
His coal-black curls as on he rode,
As he rode down to Camelot.
From the bank and from the river
He flash'd into the crystal mirror,
"Tirra lirra," by the river
Sang Sir Lancelot.

She left the web, she left the loom,
She made three paces thro' the room,
She saw the water-lily bloom,
She saw the helmet and the plume,
She look'd down to Camelot.
Out flew the web and floated wide;
The mirror crack'd from side to side;
"The curse is come upon me," cried
The Lady of Shalott.


Part IV.

In the stormy east-wind straining,
The pale-yellow woods were waning,
The broad stream in his banks complaining,
Heavily the low sky raining
Over tower'd Camelot;
Down she came and found a boat
Beneath a willow left afloat,
And round about the prow she wrote
The Lady of Shalott.

And down the river's dim expanse--
Like some bold seër in a trance,
Seeing all his own mischance--
With a glassy countenance
Did she look to Camelot.
And at the closing of the day
She loosed the chain, and down she lay;
The broad stream bore her far away,
The Lady of Shalott.

Lying, robed in snowy white
That loosely flew to left and right--
The leaves upon her falling light--
Thro' the noises of the night
She floated down to Camelot:
And as the boat-head wound along
The willowy hills and fields among,
They heard her singing her last song,
The Lady of Shalott.

Heard a carol, mournful, holy,
Chanted loudly, chanted lowly,
Till her blood was frozen slowly,
And her eyes were darken'd wholly,
Turn'd to tower'd Camelot;
For ere she reach'd upon the tide
The first house by the water-side,
Singing in her song she died,
The Lady of Shalott.

Under tower and balcony,
By garden-wall and gallery,
A gleaming shape she floated by,
A corse between the houses high,
Silent into Camelot.
Out upon the wharfs they came,
Knight and burgher, lord and dame,
And round the prow they read her name,
The Lady of Shalott.

Who is this? and what is here?
And in the lighted palace near
Died the sound of royal cheer;
And they cross'd themselves for fear,
All the knights at Camelot:
But Lancelot mused a little space;
He said, "She has a lovely face;
God in his mercy lend her grace,
The Lady of Shalott."

Odabrani

NightAngel

subota, 27.06.2009.

Martina

Crno moje malo
mnogo zajebano

uveseliš mi dan svaki
kada vidim tvoj smijeh slatki

simpatična si ti meni jako
makar iz hercegovine se vidi da si
i to jako

neke stvari još ti nisu jasne
ali neću sada da ti pričam basne

volim se ja družiti sa tobom
a nadam se da će to biti i kada
budem šetao sa drugom diplomom

Budi Martina ti meni i dalje simpa
kao neka djeva sa Olimpa

Bit će tebi dobro i dalje
ali šta te dalje čeka
neću da otkrivam detalje :)


p.s.
Posvećeno Martini KruShkici ;)

četvrtak, 04.06.2009.

Kada te nema

Otkada znam za sebe
treba mi vrijeme za samoću

vrijeme za mene, vrijeme za tebe
tebe koje nema više

koja si jednom bila dio moga svijeta
moje sadašnjosti
ali to su neka prošla vremena

nema te više
samo vani padaju kiše
samo vani vjetrovi pušu

na mjestu gdje si nekada zapunjivala moju dušu

otkada te nema
svijet mi nije više isti
sada živim nekim drugim očima
i gledam tebe drugim očima

nisi više ono što mi je uljepšavalo dan
što sam iščekivao svaki tjedan
nije to više onaj za kojime sam žudio

onda kada si otišla
brojao sam tvoje korake
želio sam tvoje riječi, želio sam tvoj: 'Volim te'
iskreni kao jutarnja rosa, a prekrasan kao tvoja divna smeđa kosa

nisam znao da može tako boljeti
tvoj odlazak, tvoje NE
tvoje laži, tvoje prevare

part 2.

I danas nekada poželim da si uz mene
da me pitaš: kako si?

da mi kažeš: nedostaješ mi

ali to se dogoditi neće
drugačije smo vidjeli proljeće
nakon te zime
kada rekla si ne
i otišla od mene

i sada kada te vidim
nekada se zamislim
kada sam gladio tu kosu
ljubio to nježno lice
i mislio:' ajme koje ljepotice'
-------------------------
ali to je nešto prije
nešto čega više nema
samo sjene prošlog vremena



-.-

ponedjeljak, 02.03.2009.

Pobjeda

Kroz tihu tihu noć
znao sam da jednom
moram i do tebe doć
ah ti moj davni prijatelju
sadašnji vrli neprijatelju
neželim te napasti
neželim tako nisko opasti
ali kada ti nisi više ona
koju ja sam poznavao
i kojoj sam svu svoju pažnju podavao

podsjeća me to na davnu bitku
između dva plemena
između dva naroda
a oboje od istog roda
jer dopustili su da demon njima zavlada
da demon njih razdvoji
da demon njih osvoji

ali ja neželim te napadati
niti ću tvojim putem ići
pa sama dalje se kreći
nadam se da će biti u sreći
-----
vremena će proći
Netko će meni opet doći
ali otjerati ga neću
koliko god si rastrgala moju sreću
jer dopustiti si neću
da postanem nešto što si ti
a to neželim, nemogu i neću
------

srijeda, 11.02.2009.

Push the limits

Noć
Tišina
Vjetar lagani kroz lišće prolazi
Mjesec
BLJESAK

sudar dviju mačeva
sudar dviju strana
borba besmrtnika
za pravo nad svijetom
za pravo nad životom
koji vječno traje
jedan mora uspjeti
a svaki želi dokazati da taj je

instinkt za preživljavanje
sada bitan je
brzina i okretnost
jer nakon toga vječnost počinje

sudar dviju era
sudar dviju strana
gurnuti treba granice
gurnuti treba snage

pobjediti strahove
jer samo će uporan slavu odnijeti
tek tada može život započeti

utorak, 10.02.2009.

Going wrong :)

ponedjeljak, 09.02.2009.

under the falling snow

Gledajući u to mjesto koje sam prije zvao domom
Rajem to nazivam danas
ono što sam jučer zvao stvarnosti
između neba i zemlje
lebdio sam, izgubljen u mislima
u osjećajima, u nadanjima
krenio jesam, putem bez povratka
i danas kada na to sve gledam
dođe mi kao da sam bio u raju
živim danas
sada kada osjećam težinu svijeta na ramenu
dođe mi nekada žao
nekada teško

ali tako mora biti
djetinjstvo mora jednom završiti
dijete kojeg nema više
koje je otišlo na put bez povratka
za srce koje sam jednom imao
srce koje je lupalo ritmom padajućeg snijega
za dijete, za život, za srce koje sam jednom imao

ali vjerujem da mogu biti ono što sam uvjek želio
za srcem koje nisam nikada imao
za djetinjstvom koje je zauvjek prošlo
vrijeme ne liječi rane
vrijeme će ubiti
ali sada otvaram nove strane
nove poglede
jer postajem ono što sam oduvjek želio biti

JA.

četvrtak, 05.02.2009.

Sam?

Nema pjesme, ovaj put razmišljanje :)

Kroz zadnje događaje koji su me zatekli, potaknuli su opet lavinu razmišljanja i premišljanja u stilu ZAŠTO BAŠ MENI?
Ili da opišem, dogodila se prevara od osobe za koju bi se zadnju nadao da bi tako šta napravila....ali očito je.
Istina da sam automatski prokleo cijeli ženski rod (tih prvih tjedan dana), ali nakon par tjedana sljedećih mi je došlo iz guzice u glavu.

Istina da ja jesam mlad, da je ONA još mlađa od mene i da se 'traži'.Što nije ništa loše, jer sam se i ja tražio u njenim godinama.
Ali, ako se tražimo kroz često izmjenjivanje dečkiju/cura, to je malo dvosjekli mač.
Jer ako imamo vezu, te nakon izlaska iz te veze se bacimo u 'šaranje naveliko' postižemo momentalnu satisfakciju, ali i još nešto što sam tek sada sa svoji 2X godine shvatio.
Ako imamo u istom trenutku puno partnera, ili samo ako ih često mijenjamo mi smo zapravo SAMI, jer nakraju dana nemamo se vratiti nikome osim samima sebi...
Jer to možda sa 18,19 godina je super interesantno i fora, ali kasnije se shvati da je to malo, khm 'jadno'.
Al kako svi kažu:živi dok si mlad.
To je život?
Smo time dodali ŽIVOT svojoj MLADOSTI?
Ili se samo zavaravamo da smo nešto postigli i tako sami sebe uvjerili da smo još uvjek poželjni i da nas netko želi.
Ali nije li to prikriveno nisko samopoštovanje i nekakva tajna želja da se drugima svidimo?
Jer ONA sada naveliko mijenja dečke i meni je žao čuti kako postaje 'Ona koja svima da'...
No da se vratim onome šta sam htio reći.
Iskustvo je dobro, ali KAKVO iskustvo?
Mislim tu sada se miješaju etika i hedonizam koji su uvjek bili u sukobu, jer 'ako šaraš onda si faca' ili '(za cure)ako budeš sa puno dečkiju onda ih shvatiš'.
Možda da, mislim nisam ni ja svet, i ja sam šarao naaaveliko ali šta imam nakraju od toga?
Imam sebe i svoja sjećanja koja nemaju neku veliku korist..
A možda to tako i treba biti, da se te dvije stvari sukobljavaju stalno.
Možda nije 'zabavno' živjeti u načelima etike, već samo po hedonizmu,,,jer ipak imamo samo jedan život, ali bar po mom mišljenju prekratak je da ga se potrati, ali uvjek postoji:ako radim ovo, onda nemogu ono drugo.A to i je vjerovatno caka, jer nemože se sve, nemože se ujedno i trčati i voziti bicikl..
Uvjek postoji gubitak..
Ali treba biti pametan i razmišljati, to je najteže...

utorak, 03.02.2009.

End of the second age

Godina 2009. A.D.

slijedim svoj vlastiti put

i pronalazak puta istine

2 godine sam gledao samo u jednom smjeru
i u samo jednu namjeru

u samo jednu želju
u tu opijenost ljubavlju

ali tamni dani su se nadvili nad mene
i otkinuše tu ljubav od mene

vremena mi je trebalo dugo
misli je trebalo još više

da bi shvatio da to i nije tako loše više

jer bio sam rob bez očiju
rob osjećaja

rob bez misli

i bez imalo zdrave primisli

bio sam spreman život dati
i cijeli se toj osobi podati

ali to doba je iza mene

novo svijetlo je ispred mene
nova nada opet sija

a tebi draga moja, neka ti zlo više pamet ne ispija.






p.s.
Koliko god si mi daleko sada, neka ipak Božanska blagost nad tobom vlada.

petak, 21.11.2008.

Marija

Koja nevjeruje :)

četvrtak, 23.10.2008.

mali sanjar

Jednom davno
u zemlji zaboravljenoj

u magli izgubljenoj
mali dječak hodao je sam

i tražio životni pojam

kroz svoje šetnje
upoznao je razne prijetnje

ali jedno mu je davalo snagu
da nakon svih problema visoko podigne glavu

da nakon svega svjetlo na kraju tunela uvjek ugleda

prijatelja on ima mnogo
poznanika koji ga okružuju još više

i oni koji mu dosta toga uzeše


no znaju li ga oni
koji prijateljem ga zovu
i za kolegu ga žele

a od kojih nakraju često naj**e

ali vjere treba imati
nadu treba tkati

jer i nakon šetanja u magli
evo i na svijetlo će on izaći